Jugoslovenska kinoteka obeležila je svoj Dan – 6. jun i 120 godina od prve filmske projekcije u Beogradu i na Balkanu dodelom Zlatnog pečata i Plaketa Jugoslovenske kinoteke na svečanosti u novoj zgradi u Uzun Mirkovoj ulici.
Direktor Jugoslovenske kinoteke Jugoslav Pantelić pozdravio je mnogobrojne goste i prijatelje ove institucije kulture od nacionalnog značaja koja već 67 godina sakuplja, istražuje, čuva i prikazuje svetsko filmsko blago.
Od prošlog „rođendana“ Kinoteka je pokrenula nove programe, filmovi se prikazuju i u dnevnim terminima, pa je bioskop u Uzun Mirkovoj jedini u gradu u kojem se filmovi mogu gledati od jutra do kasno noću, rekao je on.
Kinoteka danas dobija i novi sajt kao informator za sve zaljubljenike pokretnih slika, uveliko radi na izboru stotinu najboljih domaćih filmova sa ciljem da se pospeši njihova restauracija i digitalizacija, a takođe se nastavlja više nego uspešna saradnja sa Ministarstvom kulture Srbije i Filmskim centrom Srbije, istakao je direktor.
Pantelić je zahvalio svim kolegama, a pre svega svojim prethodnicima – Milenku Karanoviću, Vladimiru Pogačiću, Žiki Bogdanoviću, Slobodanu Šijanu i donedavnom dugogodišnjem direktoru Kinoteke Radoslavu Zelenoviću.
Oni su doprineli da pronađemo, sačuvamo i da domaćoj i svetskoj javnosti predstavimo ovadašnji i svetski film od njegovog nastanka do danas. Hvala i svim saradnicima koji su tokom decenija doprineli da ime Jugoslovenske kinoteke u svetu dobije značaj koji danas ima, dodao je on.
Pantelić je ovom prilikom proglasio 2017. za godinu sećanja na velikog evropskog i svetskog glumca Svetislava Ivana Petrovića, rekavši da će se raditi na ponovnoj afirmaciji velikana filmske umetnosti čije je ime izbrisano nepravednom odlukom vlasti 1945. godine.
On je pozvao na večerašnje otvaranje Festivala nitratnog filma, na kojem će biti i jedan Petrovićev film iz 1930. za koji se dugo verovalo da je izgubljen.
Direktor je zahvalio upravniku Arhiva Jugoslovenske kinoteke Aleksandru Saši Erdeljanoviću za program sa 110 brižljivo odabranih raritetnih filmova naše i svetske kinematogafije, a posebno je istakao dobru saradnju sa kolegama iz stranih arhiva sa kojima Kinoteka zajedno radi na pronalaženju i predstavljanju davno snimljenih filmova.
Najviše priznanje Jugoslovenske kinoteke za doprinos filmskoj umetnosti – Zlatni pečat Pantelić je uručio ovogodišnjoj dobitnici, slavnoj glumici Dušici Žegarac, a drugi dobitnik – reditelj Želimir Žilnik primiće Zlatni pečat na zatvaranju Festivala 15. juna.
Prethodno su prikazani inserti iz filmova u kojima je igrala Dušica Žegarac, počevši od „Devetog kruga“ iz 1960. Usledili su „Saša“, „Nemirni“, „Buđenje pacova“, „Opklada“, „Okupacija Dubrovnika u 26 slika“, „Poseban treman“, „Variola vera“, „Kuća pored pruge“, zaključno sa filmom „Ljubav i drugi zločini“ iz 2008.
Od davnog trenutka kada ju je Krešo Golik ugledao u Pionirskom parku i ponudio joj da uđe u svet glume, Dušica Žegarac je decenijama kroz umetnički izraz ispoljavala sebe stvarajući uloge najrazličitijih žena, svakoj dajući deo sebe na način koji izaziva poštovanje kako kod publike tako i kod kritike i članova žirija raznih festivala, istakao je Pantelić.
Radila je sa nizom istaknutih reditelja, a već za prvu glavnu ulogu mlade Rut Alkalaj u „Devetom krugu“ Franca Štiglica dobila je nagradu na festivalu u Puli. Još dve Arene doneli su joj filmovi „Opklada“ Zdravka Randića i „Poseban tretman“ Gorana Paskaljevića.
Za izuzetan doprinos umetnosti glume dobila je nagradu „Pavle Vuisić“, a u monografiji koju je tim povodom priredio o njoj Ranko Munitić nazvao ju je „crna dama sa zvezdanom senkom“.
Dušica Žegarac je, primajući Zlatni pečat, izjavila da je u prvi mah poželela da pobegne, ali da joj je drago što nije, jer joj je sada puno srce.
Valjda sam zaslužila ovo, trudila sam se, rekla je ona, pozdravljena burnim aplauzom.
Sve što dolazi od institucija kao što je Kinoteka ili Filmski centar znači posebno vredna priznanja za sve filmske radnike. Poručila bih ministru kulture, sadašnjem i budućima da čuvaju te institucije, ali i ljude koji ih čine, koji ih vode i brinu o njima, izjavila je ona pominjući Radoslava Zelenovića, Miroljuba Stojanovića , Purišu Đorđevića.
U Kinoteku smo kao mladi išli svakodnevno. I danas su mnogi filmski radnici ovde, hvala im i pozdravljam tu moju veliku filmsku porodicu, rekla je Dušica Žegarac.
Plakete Jugoslovenske kinoteke za izuzetan doprinos kinematografiji dobili su Žarko Dragojević, Nikola Kojo, Zoran Cvijanović, Dragan Bjelogrlić, Anica Dobra i Milorad Mandić.
Na svečanosti su priznanja lično primili Cvijanović, Dobra i Bjelogrlić, koji su takođe istakli značaj Kinoteke za našu kinematografiju, za generacije filmskih umetnika i ljubitelja.
Plakete Jugoslovenske kinoteke za dugogodišnju saradnju i doprinos filmskoj umetnosti dodeljene su Nacionalnoj kinoteci iz Rima, Francuskoj kinoteci i Muzeju filma iz Minhena, kao i Nenadu Polimcu i Danielu Rafaeliću iz Zagreba, Petru Karđilovu iz Sofije i Janu Eriku Holstu iz Osla.
Karđilov je izjavio da je u saradnji sa Jugoslovenskom kinotekom otkrio bogatstva koja se tu čuvaju i zahvaljujući tome upotpunio mnoga saznanja koja se odnose i na deo bugarske filmske istorije.
Polimac je istakao da mu je posebno drago priznanje Kinoteke jer sebe smatra jednim od najvećih „konzumenata“ te institucije već gotovo pola veka. Tu sam video neke od najređih filmova i drago mi je što ću i sada gledati bisere na nitratnom festivalu, rekao je on.
Ostali strani dobitnici Plaketa primiće ih tokom Festivala.
Na svečanosti je prikazan kratki dokumentarac, koji se 6. juna prikazuje u svim beogradskim bioskopima. Ta produkcija Kinoteke podseća na premijeru „oživljenih slika“ održanu 6. juna 1896. godine u kafani „Zlatan krst“ na Terazijama.
Današnja publika može da vidi deo onoga što su gledali naši preci pre tačno 120 godina, kada su predstavnici braće Limijer doneli kinematograf. Beograd je bio deseti glavni grad u Evropi na premijernoj turneji čuda zvanog pokretne slike.