Zlatni pečat Jugoslovenske kinoteke uručen je reditelju, scenaristi i producentu Želimiru Žilniku 15. juna u novom zdanju Kinoteke, uoči zatvaranja 18. Festivala nitratnog filma.
Na poziv direktora Kinoteke Jugoslava Pantelića prisutni su na početku skupa minutom ćutanja odali poštu glumcu Miloradu Mandiću Mandi, koji je nekoliko sati ranije iznenada preminuo u 56. godini.
Pantelić je podsetio da je Mandić bio među dobitnicima Plakete Jugoslovenske kinoteke, koje su dodeljene na Dan Kinoteke – 6. juna i najavio da će ova ustanova kulture kroz svoje programe čuvati uspomenu na glumca omiljenog među gledaocima svih generacija.
Najviše priznanje Kinoteke Zlatni pečat tog 6. juna primila je diva srpskog glumišta Dušica Žegarac, a drugi dobitnik – Želimir Žilnik je, kako je istakao Pantelić, od samog početka karijere beskompromisno slikao stvarnost.
„Žilnik je autor koji nikada nije ni pokušao da pravi kompromise i na tome mu hvala“, rekao je Pantelić.
Na stvaralaštvo dugo gotovo pola veka podsetili su inserti iz dokumentaraca Žurnal o omladini na selu, zimi, Pioniri maleni, Nezaposleni ljudi, Žene dolaze, Kud plovi ovaj brod, Kenedi se vraća kući, kao i iz igranih filmova Rani radovi, Lijepe žene prolaze kroz grad, Tako se kalio čelik…
„Drago mi je ovo priznanje. Kinoteka je uložila napor i predstavila vam nešto od našeg materijala, pa ste i vi osetili ono što ja znam svo vreme, a to je da sadržaj tih filmova, pa i kada se desi njihov uspeh, nije samo zahvaljujući mojoj veštini i kreativnosti, kao i mojih saradnika sa obe strane kamere, producenata, organizatora, kostimografa, scenografa, do kamermana i tonaca, nego je energija tih filmova faktički i u ličnostima ispred kamere koji su zajedno sa nama tih 50-ak naslova kreirali“, izjavio je Žilnik primajući Zlatni pečat.
„U tom smislu nagrada mi je draga jer imam utisak da je to nagrada i meni i svima onima koji su zajedno sa mnom artikulisali te filmove. Taj višedecenijski filmski rad imao je izvanredan element u činjenici da je to bila komunikacija tokom 50 godina sa otprilike 700 do 1.000 ljudi – saradnika u ekipama. A kad pogledamo koga smo sve snimali, to je ogromna cifra jer sam snimao i neke javne događaje: studentske demonstracije 1968. (dokumentarac Lipanjska gibanja), antibirokratsku revoluciju 1988. (Stara mašina), građanske proteste 96/97 (Do jaja), potom sindikalne zborove (Stara škola kapitalizma). Otprilike je tu bilo možda i 500.000 ljudi pred kamerama, a onih koji su bili interpretatori sa tekstom i ulogom, sjajnih likova koji su obeležili naše filmove, koji su vrlo često bili okrenuti njihovim sudbinama, bilo je možda 3.000. Jednom rečju, za mene je ova avantura filma bila jedno vrlo podsticajno i srdačno druženje sa 504.000 ljudi“.
„U tom smislu, ja se prvo zahvaljujem njima, pa vama za nagradu i zahvaljujem se braći Limijer“, zaključio je Žilnik.
Jugoslav Pantelić je primetio da glavna junakinja u kultnim „Ranim radovima“ nosi žensku verziju njegovog imena – Jugoslava i našalio se da u tome ima neke simbolike.
„Dali ste mi ideju. Danas da napravimo jedan film gde će se glavna ličnost zvati Jugoslav, to bi bilo interesantno“, odgovorio je Žilnik.
Nakon toga upravnik Arhiva Jugoslovenske kinoteke Aleksаndar Saša Erdeljanović pozvao je prisutne da pogledaju poslednji, 110. naslov ovogodišnjeg, 18. Festivala nitratnog filma, spektakl Kazanova u režiji Aleksandra Volkova iz 1927. godine.
Glavnu ulogu igrao je legendarni Ivan Možukin, a taj fim je bio labudova pesma francuskog nemog filma, ocenio je Erdeljanović.
Tokom prethodnih deset dana, podsetio je on, prikazano je filmsko blago iz čak 34 strana arhiva, a festivalu je lično prisustvovao 31 gost iz 18 zemalja.